Kako društveni ugovor austrijske GmbH uređuje saglasnost za prenos udjela, objektivne razloge odbijanja, sudski postupak po § 77 GmbHG i jednomjesečni rok za drugog kupca.
Prema § 76 stavu 1 austrijskog GmbHG poslovni udjeli u GmbH su prenosivi i nasljedivi. Prenos među živima i ugovor kojim se član obavezuje na budući prenos zahtijevaju notarski akt prema § 76 stavu 2 GmbHG. Društveni ugovor smije postaviti dodatne uslove, posebno saglasnost društva. Obaveza saglasnosti bez jasnog postupka ili održivih razloga odbijanja može prodavca neograničeno zadržati u društvu. Dobra klauzula zato povezuje potpune informacije o kupcu, određeni postupak i objektivne razloge vezane za interese društva. Ako saglasnost bude odbijena bez dovoljnih razloga, § 77 GmbHG za udio koji je u cijelosti uplaćen predviđa sudski put i nakon pravosnažne dozvole ostavlja društvu mjesec dana da imenuje drugog kupca pod istim uslovima. Vinkulacija je usklađen sistem ugovorne kontrole, poštenog postupka i zakonskog izlaza iz neopravdane blokade.
Odaberite trenutni povod i najužu tačku problema. Rezultat pokazuje koji dio klauzule ili prenosa treba prvo urediti.
Već znate da želite poslati upit? Idite direktno na obrazac za upit.
Vinkulacija uređuje ulazak u krug članova. Ona ne ukida osnovnu prenosivost i nasljedivost poslovnog udjela iz § 76 stava 1 GmbHG. Društveni ugovor koristi mogućnost iz § 76 stava 2 GmbHG i uz zakonsku notarsku formu dodaje saglasnost društva ili drugi ugovorni uslov. Razlika je važna. Notarski akt uređuje formu prenosa među živima i ugovora o budućem prenosu. Saglasnost društva je odvojeni uslov koji nastaje iz društvenog ugovora. Ako se primjenjuju oba sloja, oba moraju biti ispunjena.
Opravdana svrha klauzule je zaštita društva čija unutrašnja saradnja zavisi od povjerenja, povjerljivih informacija, obaveza finansiranja ili pažljivo uređenog odnosa uticaja. Porodična GmbH može željeti zadržati stratešku kontrolu u dogovorenom krugu. Zajedničko ulaganje može trebati zaštitu od ulaska konkurenta koji bi dobio pristup osjetljivim poslovnim informacijama. Operativno društvo može imati opravdan interes da novi član može ispuniti obaveze koje društveni ugovor izričito veže za članstvo. Dobro je da klauzula navede svrhu zaštite jer ta svrha vodi tumačenje razloga odbijanja.
Saglasnost ne treba oblikovati kao neobrazloženu mogućnost da se svaki izlazak blokira. Član može trebati prodaju iz poslovnih, porodičnih ili nasljednih razloga, dok preostali članovi imaju opravdan interes u identitetu kupca. Klauzula mora uskladiti obje pozicije. Odluka treba proizlaziti iz činjenica, a ne iz lične sklonosti, i mora dovesti do jasnog rezultata unutar postupka koji je ugovoren.
Pregled prenosa udjela i vinkulacije smješta saglasnost u širi tok transakcije. Kratko objašnjenje izraza daje pojam vinkulacije u pojmovniku.
Društveni ugovor treba izričito odrediti ko odlučuje o saglasnosti. Zavisno od strukture upravljanja, to mogu biti članovi, uprava ili nadzorni organ. Odluka ne treba zavisiti od tumačenja, posebno kada organ koji prima zahtjev nije isti organ koji glasa. Potpuna klauzula navodi primaoca zahtjeva, nadležni organ i osobu koja dostavlja rezultat. Ona također određuje potrebnu većinu i način postupanja sa suzdržanim i nevažećim glasovima te mogućom zabranom glasanja.
Postupak počinje jasno definisanim paketom zahtjeva. Prodavac treba navesti planiranog kupca, direktnu i posrednu vlasničku pozadinu, udio koji se prenosi, ugovorene ekonomske uslove, način izvršenja i planiranu ulogu kupca nakon zaključenja. Ako razlog odbijanja zavisi od konkurencije, ugovorne pouzdanosti ili koncentracije prava glasa, zahtjev mora sadržati podatke potrebne za tu provjeru. Ugovorni rok za odluku treba početi tek kada je paket potpun i kada se prijem može dokazati.
Razuman vremenski plan nadležnom organu ostavlja dovoljno vremena za provjeru, ali ne pretvara odlaganje u tiho odbijanje. Ugovor može obavezati upravu da dostavi spis, pripremi stav o operativnim posljedicama i sazove nadležni organ. Odluka treba zabilježiti zahtjev, osnovu glasanja, rezultat i kod odbijanja konkretan razlog. Rezultat se zatim dostavlja na način određen društvenim ugovorom. Šutnja treba imati samo posljedicu koja je izričito ugovorena i ne treba je olako smatrati saglasnošću ili odbijanjem.
Ako se mijenja sama klauzula, kontrolna lista za pripremu izmjene pomaže urediti odluku i formu. Praktično dokumentovanje obrađuje tekst Zapisnik o odluci kao dokaz među članovima.
Objektivni razlozi odbijanja pretvaraju svrhu zaštite u kriterije koji se mogu primijeniti na stvarnog kupca. Trebaju biti dovoljno precizni da vode odluku, ali ne toliko mehanički da nevažna okolnost automatski spriječi transakciju. Korisna kategorija je ozbiljan konkurentski sukob. Ako kupac kontroliše neposrednog konkurenta ili bi stekao pristup povjerljivim tehnološkim, cjenovnim ili klijentskim podacima, društvo može imati konkretan razlog za odbijanje. Klauzula treba biti usmjerena na stvarni sukob i dozvoliti razmatranje primjerene zaštitne mjere kada ona može riješiti problem.
Druga kategorija odnosi se na pouzdanost u ispunjenju obaveza koje su stvarno povezane s članstvom. Može se provjeriti može li kupac ispuniti izričito ugovorene obaveze finansiranja, saradnje ili povjerljivosti. Opće pretpostavke o imovini ili porijeklu nisu zamjena za dokaze. Kod udjela koji je u cijelosti uplaćen provjera mora ostati vezana za stvarne ugovorne rizike i ne smije izmišljati otvorenu obavezu dodatne uplate.
Treća kategorija može biti ugovorena ravnoteža kontrole. Kupac možda već neposredno ili preko povezane osobe ima uticaj. Novim sticanjem mogao bi preći ugovorenu granicu koncentracije ili srušiti ravnotežu upravljanja koju društveni ugovor namjerno štiti. Razlog odbijanja treba obuhvatiti neposredne i posredne udjele i objasniti zašto je koncentracija važna za društvo. Četvrta kategorija može obuhvatiti ozbiljan i dokaziv sukob upravljanja, na primjer kada je kupac vezan za interese nespojive sa svrhom zajedničkog ulaganja. Sama istorija ličnih neslaganja nije dovoljna.
Odluka treba svaki navedeni razlog provjeriti prema raspoloživim podacima i objasniti njegovu važnost. Automatska lista bez procjene razmjernosti samo premješta spor. Kontrolna lista za provjeru prenosa udjela pomaže prikupiti činjenice o transakciji, dok pregled prava preuzimanja i klauzula nasljeđivanja pokazuje kada je drugi mehanizam sticanja prikladniji.
Kvalitet odluke zavisi od kvaliteta spisa o kupcu. Društvu su u pravilu potrebni pouzdana identifikacija, lanac vlasništva i kontrole, planirano društvo putem kojeg se stiče udio, procenat sticanja, glavni ekonomski uslovi i namjeravana uloga u GmbH. Dodatne podatke treba tražiti samo ako su važni za konkretan razlog odbijanja. Usmjeren zahtjev lakše se ispunjava i opravdava od neograničenog traženja privatnih ili poslovno osjetljivih informacija.
Sukobi interesa i pravo glasa traže zasebnu provjeru. Prodavac očigledno ima ekonomski interes za saglasnost, ali to samo po sebi ne rješava svako pitanje glasanja. § 39 stav 4 GmbHG sadrži zabrane glasanja za određene odluke o pogodnostima, oslobađanju od obaveza, pravnim poslovima ili sporovima s članom. Da li se ta norma primjenjuje na konkretnu odluku o saglasnosti zavisi od pravne konstrukcije i predmeta odluke. Društveni ugovor može sadržati dodatna pravila o sukobu. Zapisnik zato treba navesti ko je učestvovao, koji su glasovi uračunati i na kojoj osnovi neko nije glasao.
Uprava može dati operativnu procjenu, ali ne zamjenjuje organ nadležan za odluku. Može opisati preklapanje s konkurencijom, pristup informacijama, veze s finansiranjem ili praktičnu saradnju. Procjena treba razdvojiti potvrđene činjenice od pretpostavki i dati planiranom kupcu razumnu mogućnost da dopuni nejasne podatke. Tako se poboljšava sadržaj odluke i smanjuje rizik da odbijanje počiva na nesporazumu.
Zapisnik treba sačuvati zahtjev, priloge, stav uprave, prijavljene sukobe, osnovu glasanja, rezultat i obrazloženje. Ako se saglasnost daje uz dopušten uslov, uslov i način njegovog ispunjenja moraju biti jasni. Pojam prava glasa u pojmovniku objašnjava osnovnu razliku između glasačke snage, pravila većine i zabrane glasanja.
§ 77 GmbHG daje zakonski put kada društveni ugovor traži saglasnost društva, a društvo je odbije. Član čiji je udio u cijelosti uplaćen može tražiti sudsku dozvolu prenosa ako nema dovoljnih razloga za odbijanje i prenos je moguć bez štete za društvo, ostale članove i povjerioce. Uprava se saslušava u postupku. Ovaj mehanizam ne čini svako odbijanje nedjelotvornim. Sud provjerava ima li odbijanje dovoljnu osnovu i može li predloženi prenos proći bez štete koju zakon navodi.
Potpuni spis sastavljen u unutrašnjem postupku postaje važan i kod sudske procjene. Društvo treba moći pokazati ugovornu svrhu, činjenice na koje se poziva i vezu između tih činjenica i navedenog rizika. Prodavac treba moći pokazati planiranog kupca, uslove transakcije i podatke koji su društvu stavljeni na raspolaganje. Dokumentovan tok događaja korisniji je od neobrazložene tvrdnje bilo koje strane.
Pravosnažna sudska dozvola ne oduzima društvu odmah svaki uticaj na izbor kupca. Prema § 77 GmbHG društvo ima mjesec dana od pravosnažnosti da imenuje drugog kupca pod istim uslovima. Jednakost uslova štiti prodavca od ekonomskog pogoršanja, a društvu omogućava da u krug članova uvede prihvatljivu osobu. Zato društvo treba biti spremno imenovati stvarnog drugog kupca koji može izvršiti odgovarajuću transakciju, a ne samo izraziti želju za drugom osobom.
Unutrašnji postupak može pripremiti taj zakonski mjesec tako što određuje kako se predlažu kandidati, kako se provjerava jednakost uslova i ko potvrđuje raspoloživo finansiranje. Ugovor ne smije mijenjati zakonske pretpostavke. Srodni procesni model obrađuje tekst Saglasnost za prenos udjela sa rokom i ponovnom odlukom. Temelj forme prenosa sažima pojam notarskog akta.
Vinkulacija, pravo preče kupovine i pravo preuzimanja odgovaraju na različita pitanja. Vinkulacija pita smije li planirani kupac ući u društvo. Pravo preče kupovine omogućava ovlaštenoj osobi da pod uslovima iz klauzule stupi na mjesto trećeg kupca. Pravo preuzimanja stvara mehanizam sticanja kada nastupi određeni događaj, na primjer smrt, insolventnost ili promjena kontrole. Ako se ova tri izraza smatraju istim pravilom, nastaju proturječne obavijesti, rokovi i obaveze kupovine.
Društveni ugovor treba utvrditi redoslijed. U mnogim strukturama prodavac prvo prijavljuje namjeravanu prodaju da bi se moglo koristiti pravo preče kupovine. Tek ako niko od ovlaštenih ne stekne udio, odluka o saglasnosti za vanjskog kupca postaje odlučujuća. Drugi ugovori prvo provjeravaju kupca jer društvo ne želi široko otkriti transakciju prije osnovne provjere njegove podobnosti. Oba modela se mogu jasno urediti, ali izabrani redoslijed ne smije ostati otvoren.
Okidač prava preuzimanja može se preklopiti s dobrovoljnim prenosom. Posredna promjena kontrole, na primjer, može zahtijevati prijavu prema vinkulaciji i istovremeno pokrenuti ugovorno pravo preuzimanja. Klauzula treba navesti da li jedan postupak zaustavlja drugi, koja metoda cijene važi i da li izvršenje jednog prava završava preostali postupak. Zakonski rok za drugog kupca iz § 77 GmbHG mora ostati odvojen od ugovornog prava preče kupovine ili preuzimanja.
Ekonomske i procesne detalje prvog mehanizma obrađuje tekst Pravo preče kupovine za GmbH udjele s jasnom cijenom. Osnovni koncept sticanja objašnjava pojam prava preuzimanja.
Klasična vinkulacija primjenjuje se kada poslovni udio u GmbH prelazi s jednog nosioca na drugog. Savremene vlasničke strukture stvaraju i drugi slučaj. Holding ostaje upisani član, ali se kontrola nad holdingom mijenja. GmbH tada ekonomski sarađuje s novom kontrolnom osobom iako njen udio nije neposredno prenesen. Klauzula ograničena na neposredni prenos neće automatski obuhvatiti takav događaj.
Ako su posredne promjene važne, društveni ugovor treba izričito pravilo o promjeni kontrole. Okidač treba definisati kontrolu putem prava glasa, ugovornog uticaja ili drugog jasno opisanog kriterija. Treba obuhvatiti lance društava, unutrašnje reorganizacije i transakcije u kojima se kontrola mijenja u nekoliko koraka. Preširoka formulacija koja zahvata svaku manju promjenu vlasništva može ometati bezazleno finansiranje ili porodično restrukturiranje. Prag zato treba odgovarati stvarnom interesu zaštite.
Pravilo treba razmjernu posljedicu. Može zahtijevati prethodnu prijavu i saglasnost ili pokrenuti pravo preuzimanja. Ne treba slučajno nametnuti dva nespojiva rezultata za isti događaj. Neposredni prenos i dalje podliježe § 76 GmbHG i potrebnoj notarskoj formi. Posredna transakcija može imati vlastite zahtjeve forme i izvršenja, dok njena ugovorna posljedica unutar GmbH proizlazi iz klauzule o promjeni kontrole.
Detaljno objašnjenje okidača, prijave i ugovornih posljedica daje tekst Promjena kontrole u krugu članova kao okidač preuzimanja. Zajedničko čitanje tog mehanizma i vinkulacije sprečava da holding stvori prazninu u zaštiti ili dvostruki postupak.
Trajna klauzula navodi zaštićeni interes, određuje podatke potrebne za odluku, raspoređuje nadležnost i postupak te formuliše razmjerne razloge odbijanja. Istovremeno usklađuje rezultat s pravom preče kupovine, pravom preuzimanja i posrednom promjenom kontrole.
Starije klauzule treba provjeriti na realnim primjerima. Jedan test koristi konkurenta kao kupca, drugi člana porodice, treći investitora koji već ima posredni udio, a četvrti kupca predloženog tokom spora među članovima. Za svaki primjer treba moći odrediti sadržaj zahtjeva, nadležni organ, osnovu glasanja, mogući razlog odbijanja i sljedeći korak. Ista provjera treba obuhvatiti neopravdano odbijanje da bi sudski put iz § 77 GmbHG i mjesec za drugog kupca ostali praktično razumljivi.
Ugovorni razlog odbijanja ne treba stvarati trajnu blokadu ako uža zaštitna mjera može riješiti problem. Obaveza povjerljivosti, ograničenje pristupa informacijama ili određeni uslov upravljanja ponekad mogu otkloniti navedeni rizik. U drugim situacijama, posebno kod stvarnog konkurentskog sukoba ili ugovorene granice kontrole, odbijanje može ostati opravdano. Klauzula treba omogućiti takvu diferenciranu odluku umjesto istog odgovora u svakom slučaju.
Izmjena društvenog ugovora zahtijeva korporativne korake propisane zakonom. Prema § 49 GmbHG potrebni su odluka članova i notarska potvrda, a izmjena djeluje tek nakon upisa u sudski registar. § 50 GmbHG kao zakonsko polazište traži tri četvrtine datih glasova, osim ako zakon ili društveni ugovor postavljaju dodatne uslove. Konačni tekst, odluku, notarsko provođenje i prijavu registru zato treba pripremiti kao jedan usklađen proces.
Precizna lista nije jedini mogući način pisanja, ali su objektivni kriteriji veoma korisni. Oni povezuju odbijanje s prepoznatljivim interesima društva, vode nadležni organ i olakšavaju dokumentovanje i provjeru odluke. Neodređena slobodna ocjena povećava rizik samovoljne blokade.
Odbijanje treba počivati na dovoljnim i dokumentovanim razlozima vezanim za svrhu klauzule. Kod udjela koji je u cijelosti uplaćen, § 77 GmbHG omogućava zahtjev za sudsku dozvolu ako dovoljni razlozi nedostaju i prenos je moguć bez štete za društvo, ostale članove i povjerioce. Uprava se saslušava.
Društvo ima mjesec dana od pravosnažnosti da imenuje drugog kupca pod istim uslovima. Drugi kupac zato mora ekonomski odgovarati predloženoj transakciji i moći je izvršiti. Ako društvo ne iskoristi taj rok, prenosi se udio planiranom kupcu kojeg je sud odobrio.
Nije. Vinkulacija uslovljava ulazak planiranog kupca saglasnošću. Pravo preče kupovine omogućava ovlaštenoj osobi da pod uslovima iz klauzule preuzme prodaju. Društveni ugovor treba odrediti jasan redoslijed kada oba mehanizma važe.
Ako je identitet kontrolne osobe važan, preporučljivo je izričito pravilo o promjeni kontrole. Ono treba definisati okidač, podatke i posljedicu te ga uskladiti s pravima preuzimanja. Neposredni prenos GmbH udjela i dalje podliježe odvojenim pravilima i formi iz § 76 GmbHG.
Provjera i jasno uređenje društvenog ugovora za GmbH u Austriji.
Kontakt